Sirak je biljka iz porodice Poacea koja datira još iz 8000. godine pr.n.e. s područja Afričkoga kontinenta i to Egipta i Sudana. U globalnim svjetskim razmjerima to je peta najzastupljenija i najvažnija kultura, a u mnogim dijelovima svijeta je i mnogo bitnija jer prehranjuje čovječanstvo kao glavni izvor hrane.
U našem uzgojnom području do prije desetak godina nije bila poznata biljka, no nakon što je prezentirana proizvođačima i nakon što su je probali zasijati, nameće se kao vrlo zanimljiv i ekonomski gledano vrlo prihvatljiv izvor hrane za ishranu stoke.
Odlike biljke
Korijen kod biljke sirka je građen kao i kod ostalih kultura iz ove porodice, prodire vrlo duboko u tlo, čak i do 2 m dubine, ali isto tako se vrlo razgranato širi do 1m. Poput kukuruza, razvija snažno bočno zračno korijenje koje značajno povećava stabilnosti biljke protiv polijeganja. Takav sustav korijena osigurava mu vrlo veliku usisnu snagu i zbog toga bez većih problema izdržava i one najsuše i najstresnije periode tijekom rasta. Stabljika se, vrlo slično kao i kod kukuruza sastoji od koljenaca i međukoljenaca, koji u konačnici formiraju stabljiku i do 6 m visine. Stabljika je vrlo glatka, presvučena uglavnom voštanom prevlakom, vrlo stabilna i savitljiva. List kod sirka je vrlo sličan listu kukuruza samo što je plojka značajno uža, ali nešto duža. Na vrhu stabljike formira metlicu u kojoj se nakon cvatnje formira ovalno zrno, uglavnom crvenkaste boje s ili bez pljevice oko zrna. Duljina vegetacije većine hibrida sirka kreće se od 3 – 4,5 mjeseca od trenutka nicanja do formiranja zrna u metlici.
